Napomena: sljedeći tekst nisu pisali veterinari, već volonteri koji imaju iskustva u borbi s ovom bolešću. Namijenjen je svima koji spašavaju mace s ulica, kako bi edukacijom minimizirali mogućnost zaraze.
Panleukopenija je nažalost neminovna bolest, koju je priroda dizajnirala kako bi prorijedila mačju populaciju koja se nekontrolirano razmnožava. Pravilnim postupanjem možemo smanjiti širenje bolesti i spasiti mnoge mačje živote.
Što je panleukopenija?
Panleukopenija je mačja virusna akutna bolest s vrlo visokom stopom smrtnosti (preko 90%).
Uzrokuje ju parvo virus koji preko sluznice ulazi u tijelo i uzrokuje opći pad leukocita te se ubrzo pojavljuju i sekundarni simptomi poremećaja gastrointestinalnog trakta.
Kako se prenosi parvo virus?
Panleukopenija predstavlja veliki problem među populacijom necijepljenih mačaka jer je sam virus jako rezistentan i perzistira do 6 mjeseci u inače nepovoljnim uvjetima.
Otporan je na sve prirodne temperature okoline i na sva uobičajena dezinfekcijska sredstva (uključujući medicinski alkohol, jod, sve vrste Plivasepta).
Prenosi se direktnim i indirektnim kontaktom, što znači da se bolesna i zdrava mačka ne moraju nikada međusobno niti vidjeti, no moguće je zdravu mačku zaraziti preko vaših (opranih) ruku, (opranih) zdjelica, odjeće, transportera, auta, a virus je moguće prenjeti i na cipelama u stan.
Kako onda mogu spriječiti širenje virusa?
Jedino pouzdano dezinfekcijsko sredstvo koje efikasno i brzo ubija parvo virus je kalijev peroksimonosulfat (Ekocid S, Virkon S).
Površinu koju treba dezinficirati prvo treba mehanički očistiti (najbolje sa klorovim otopinama, npr. Domestos, jer i one donekle deaktiviraju virus), te raspršivačem nanjeti maglicu Ekocida na čistu površinu, pritom paziti da se paralelno dezinficiraju i svi predmeti/tkanine koje su moguće kontaminirane, što uključuje i vaše ruke, odjeću te samu špricaljku koju koristite.
Ekocid treba obilno isprati, sa što toplijom vodom, najbolje vrućom podgrijanom vodom ili parnim čistačem, jer ga temperature od 100 stupnjeva na dalje također djelomično ubijaju.
Ekocid ne izbjeljuje i ne ostavlja tragove na odjeći ako se pravilno koristi (razrijeđeniji omjer u maglici), te se u tom obliku ne treba ispirati. Na taj način možete dezinficirati svoju odjeću, mačje grebalice i namještaj, ali sve što možete baciti – bacite. Dezinfekciju je poželjno ponavljati toliko dugo koliko mačka ima simptome bolesti jer tada najviše luči virus. Ukoliko ste bili u kontaktu s mačkom oboljelom od panleukopenije, najbolje je da uopće ne prilazite necijepljenim mačkama dok oboljela mačka ne ozdravi/ugine i dok se temeljito ne dezinficirate. Ecocid možete kupiti kod veterinara ili u veterinarskim ljekarnama (u Zagrebu – vet.ljekarne grada Zagreba sigurno drže), cijena je oko 15kn za jednu vrećicu kojom možete napraviti 5 l dezinfekcijske otopine.
Koji su simptomi bolesti?
Nakon što virus uđe u tijelo, počinje vrijeme inkubacije. Inkubacija može trajati 3 – 10 dana, no najčešće traje 5-7 dana.
Prvi simptom je odbijanje obroka zbog osjećaja mučnine.
Ako u tom trenu mački izmjerite temperaturu, primjetit ćete da je povišena i već tada trebate otići veterinaru.
Radilo se o panleukopeniji ili ne, mačka koja ima temperaturu će uvijek odbijati hranu i treba veterinarsku skrb.
Sljedeći simptom je povraćanje pojedene hrane. Iako je kod veterinara dobila lijekove za smirenje želuca i injekcioni lijek protiv temperature te infuziju, kod panleukopenije je karakteristično da mačka, unatoč veterinarskoj intervenciji, nastavlja povraćati.
Nakon nekog vremena više ne povraća hranu, pa ni slinu, već žućkastu tekućinu specifičnog mirisa u količinama koje nije unijela u tijelo.
Zbog bolova u trbuhu i opće slabosti, mačka se drži ščućureno, često pored zdjelice sa vodom.
Proljev sa krvi može, ali i ne mora biti prisutan – ovisno o akutnosti tijeka bolesti.
Kako životinja gubi tekućinu povraćanjem i proljevom te kako bolest napreduje, tjelesna temperatura počinje padati ispod prosječne, neovisno o lijekovima.
Životinju bi sada trebalo dodatno grijati električnim grijačem (ili plastičnim bocama vruće vode) i toplom infuzijom, jer kada se temperatura tijela previše snizi, unutarnji organi počinju otkazivati i životinja ubrzo umire.
Od početka bolesti do same smrti najčešće ne prođe više od 2-3 dana. Kod tzv. galopirajuće panleukopenije, mačić može uginuti u roku jednog dana.
Ako mačka poživi treći dan, šanse za preživljavanje joj se znatno povećavaju, jer se smatra da joj tijelo aktivno stvara antitijela i pobjeđuje virus.
Postoji li lijek?
U Hrvatskoj na žalost ne postoji registrirani lijek za panleukopeniju.
Neki veterinari koriste Canglob, imunoglobulin za pseću parvovirozu.
U nekim susjednim zemljama (Njemačka, Austrija, Švicarska) postoji lijek za mačju parvovirozu, pod nazivom Feliserin, koji sadrži gotova antitijela za panleukopeniju, te druge dvije virusne bolesti – calici virus i rhinotracheitis.
Kako onda liječiti virus?
Ako imate Feliserin, mački starosti do 3 mjeseca odmah dati 4 ml intramuskularno, a mački starijoj od 3 mjeseca 6-8 ml intramuskularno, te ponavljati kroz iduća 3 dana.
Može se dati i subkutano, no apsorpcija preko mišića je puno brža što je ključno za ovako akutnu bolest.
Ako nemate dovoljno Feliserina, bitno je dati prvu dozu u potpunosti i nadati se da ćete mački time kupiti dan više da sama stvori antitijela.
Ako imate više mačaka koje su već razvile prve simptome, a premalo Feliserina, lijek dajte onoj koja još uvijek ima povišenu tjelesnu temperaturu (iznad 39), jer su veće šanse da će joj Feliserin pomoći – iz našeg iskustva, mački kojoj je tjelesna temperatura već pala ispod 38 stupnjeva, on nije pomogao.
U nedostatku Feliserina, Canglob neće naštetiti mački.
Iako oblici parvo virusa specifični za jednu vrstu (postoji npr. i ljudski te svinjski parvo virus) ne prelaze na drugu, moguće je da se (isključivo) mačka zarazi mutacijom psećeg parvo virusa; CPV-2b oblik psećeg virusa uzrokuje u mačaka bolest koja jako sliči panleukopeniji, pa u tom slučaju Canglob pomaže.
Koji oblik parvo virusa mačka ima ne možemo znati, pa je dobro pokušati i sa Canglobom.
Uz bilo kakav imunoglobulin (Feliserin/Canglob), potrebno je dati potpornu terapiju životinji:
- sniziti temperaturu tijela ako je previsoka (iznad 40), odnosno ugrijati životinju ako joj je temperatura preniska (ispod 38)
- kontinuirano davati lijekove protiv povraćanja (isključivo injekciono, jer će tablete povraćati)
- uvesti kanilu i mački svakodnevno davati infuziju (NaCl, Glucosalinu dati po potrebi ako mačka poživi drugi dan)
- ne davati apsolutno nikakvu hranu niti vodu na usta, iznimno ako mačka pokaže apetit dati malo vode i čajnu žličicu dijetne hrane svakih par sati
- bolje je da mačka ne jede i ne pije uopće, jer će povraćanjem koje hrana izazove izgubiti svu hranu i vodu iz tijela
- umjesto hrane i vode treba davati infuziju
Trebam li na svako povraćanje vrištati od panike?
Povraćanje samo po sebi ne mora, i vrlo često nije, isključivo vezano za panleukopeniju. Mnoga druga stanja mogu uzrokovati povraćanje, pa prvo trebamo isključiti neka:
- mačka se unatoč povraćanju ponaša normalno (jede i igra se)
- mačka je nešto krivo pojela ili je muče paraziti; nema povišene temperature
- mačka je povraćala i ima temperaturu; no nakon lijekova kod veterinara joj se u roku 2-3 sata vraća apetit
- mačka povraća povremeno već danima; ali je još živa
Slične simptome panleukopeniji zna uzrokovati i akutni pankreatitis, pa se svakako preporuča kod uvođenja kanile izvaditi krv i napraviti krvnu sliku.
Ako su leukociti povišeni ili normalni – možete isključiti panleukopeniju, jer je za nju karakteristična leukopenija (prenizak broj leukocita).
No isto tako sama leukopenija ne mora nužno ukazivati na panleukopeniju, jer su leukociti sniženi kod svake viroze pa i kod one obične koja može proći gotovo nezamijećeno.
Što sa drugim mačkama?
Ako postoji sumnja da je bolesna mačka bila u direktnom ili indirektnom doticaju sa drugim necijepljenim mačkama, ostale mačke treba ODMAH cijepiti cjepivom koje sadrži živi modificirani virus (ne mrtvim/inaktivnim!!!) – npr. Felocell, Purevax, Versifel
Ovo je vrlo bitno, jer sam u radu sa mnogim veterinarima dobivala konstantno suprotne savjete, npr. nikako ne cjepiti mačku idućih xy mjeseci ako je „vidjela“ parvo.
Međutim, pokazalo se da se uslijed cijepljenja živim modificiranim virusom, već u prvih par sati počinju stvarati antitijela na parvo virus, a već u roku 72h imunizacija je POTPUNA (dok kod mrtvih/inaktivnih cjepiva prva zaštita nastupa tek nakon 10. dana).
Jednostavnom matematikom možemo doći do zaključka da je cjepljenje takvih mačaka najbolja preventiva – naime, bolesna mačka počinje lučiti infektivnu dozu virusa tek kada počnu prvi simptomi – ako isti dan kada ste posumnjali na panleukopeniju kod bolesne mačke cijepite sve zdrave mačke koje su bile s njom u kontaktu, u razdoblju čak i minimalne inkubacije (3 dana/72h) mačka će stvoriti POTPUNU zaštitu i time izbjeći oboljevanje.
Među veterinarima često vlada zabluda da je za imunizaciju potrebno čak do 14 dana, jer proizvođači cjepiva to navode – međutim, standardna cjepiva protiv zaraznih bolesti štite od tri bolesti – pored panluekopenije, štite i od rhinotracheitisa (herpesvirus) i calicivirusa, i iako se zaštita od 14. dana odnosi samo na druga dva navedena virusa, proizvođaći su dužni navesti razdoblje potrebno za stvaranje zaštite na sve tri bolesti.
Ako je cjepivo preventiva, kako i kada cjepiti mačku?
Parvo je u malim neinfektivnim dozama svuda oko nas – na pločniku, u travi, autobusu, tramvajima pa i u veterinarskim ambulantama, a vrlo vjerojatno i u vašem krevetu.
Smatra se da je svaka mačka koja je navršila godinu dana, bila vanjska ili kućna, stvorila nekakvu imunost na parvo virus, jer je kroz svoj život bila sustavno izlagana malim neinfektivnim količinama virusa i stvarala imunitet.
No, cijepljenje se svakako preporuča kao finalna potvrda imunosti.
Iako se većina veterinara s time ne bi složila, u mačjim skloništima mačke se cijepe onog trena kada uđu kroz vrata. Ako je mačka starija od 2 mjeseca i nije vidno bolesna, odmah se cijepi. Smatra se da je rizik od naknadnog zaraženja parvo virusom ili prenošenje istog puno veći od loše reakcije na cjepivo ili proboja imuniteta, unatoč tome što mačka nije prošla karantenu niti je pretodno čišćena od parazita.
Ovu praksu mi također koristimo i za sada nismo imali negativnih iskustva.
Nadocjepljivanje je potrebno za sve mačke koje su prvo cjepivo primile kao mačići, odnosno do 4. mjeseca starosti. Mačići, najčešće do 3 mjeseca starosti, u sebi nose majčina antitijela – pa tako i antitijela na parvo virus. Kada ih cjepimo u toj dobi, ne možemo biti sigurni da je njihov imunitet sam stvorio dovoljno antitijela, budući da se još uvijek koristi majčinskim antitijelima. Kada napune 4 mjeseca, smatra se da mačići više nemaju dovoljan broj majčinih antitijela koji bi poremetili stvaranje vlastitih antitijela, pa je tada potrebno mače nadocijepiti kao potvrdu za potpunu zaštitu.
Bitno je napomenuti da su mačići u toj dobi najviše izloženi opasnosti od bilo kakvog virusnog oboljenja – od 2 mjeseca starosti kada počinju gubiti majčina antitijela, do 4 mjeseca starosti kada njihov imunitet ovisi potpuno o vlastitim antitijelima – zato se panleukopenija između ostalog naziva i mačićakom – jer od nje najčešće oboljevaju mačići.
Nadocjepljivanje mačaka starijih od 6 mjeseci ne predstavlja važnost u zaštiti od panleukopenije, no dobrodošlo je u zaštiti od rhinotracheitisa i calicivirusa – iako nikada ne stvara 100% zaštitu od ovih znatno benignijih bolesti, iziskuje nadocjepljivanje zbog stvaranja što jače imunosti koja znatno ublažuje oblik ovih bolesti ako se ipak tokom života razviju.
ZAKLJUČNO : cijepite svoje mačke! Posebno se ovo odnosi na volontere koji spašavaju mačke s ulice.
NIKAD se ne bi smjelo dovoditi u kontakt necijepljene mačke s onima koje dolaze direktno s ulice. Ukoliko smještate novu mačku direktno s ulice u svoj dom, odmah cijepite sve ostale mačke koje imate (ako nisu cijepljene), a i pridošlu macu čim bude moguće. Dezinficirajte svu opremu koju koristite za ulične mačke ili posuđujete nekome, nakon svake upotrebe – jakom otopinom domestosa, varikinom ili Ekocidom S.
Reference:
http://www.2ndchance.info/parvo-Maddie%27sUF.pdf
http://www.sheltermedicine.com/node/51